Prije mnogo godina u jednom lijepom zagrebačkom restoranu, od vlasnice restorana dobila sam na dar krunicu Djetetu Isusu. Nekoliko mjeseci kasnije ta je krunica učinila čudo.
Bila sam na proslavi krštenja moje tada malene sestrične. Moja kćer se trebala roditi koji mjesec kasnije. Nakon proslave, vlasnica restorana mi je u nekom trenutku dala malu vrećicu u kojoj je bila mala krunica. S 12 zrnaca. Mislila sam "Hm, netko se malo zabunio. Desetica ima 10 zrna." A zatim sam pročitala popratni letak.
Na letku se nalazila molitva krunice Djetetu Isusu koja se moli na 12 zrna. Izmolila sam je nekoliko puta do rođenja svoje kćeri. A onda se rodila ona, mala, mirišljava s čudnom glavicom. Rekla je babica u rodilištu da takvu glavu zovu "trešnjica". Nisam bila u stanju pitati objašnjenje. Nakon poroda dobila sam je u sobu. Baš je bila malecka. I plakala je. Ali ne kao druge bebe. Plakala je nekako tužno, bolno. I tako svaki put kad su mi je donijeli. Nakon dva dana, donijeli su mi je ranije nego inače, da se s njom pozdravim jer ide na neonatologiju. U njenoj se glavi događalo nešto opasno. Taj šok, tugu i brigu ne mogu niti opisati. I tu počinje moja molitva. Moja krunica Djetetu Isusu. Pa tko će drugi bolje i više brinuti od mome djetetu nego Dijete? K njoj sam smjela samo 5 minuta dnevno. Moram li reći da sam živjela za tih 5 minuta?
Krunica Djetetu Isusu. Kao da sam znala, ponijela sam krunica sa sobom u rodilište. I tako, dok su druge žene svaka tri sata dojile svoje bebe, ja nisam mogla ništa drugo nego moliti. Svaka tri sata, kroz tri tjedna. Kako se rodila u kolovozu, blagdan Velike Gospe proveli smo u rodilištu. Na sam blagdan sam, onako u trenirci, "pobjegla" na misu moliti Majku da je čuva i izliječi. Desetak dana kasnije išle smo doma, s teškim i nepredvidivim dijagnozama i prognozama. Nastavila sam molitvu krunice što sam češće mogla. U listopadu smo je krstili, uz svoje ime dobila je još jedno ime, Majčino, Marija. U prosincu, sa svojih 4 mjeseca prošla je jednu operaciju. I tada smo molile za čudo. Krunica Djetetu Isusu bila je uvijek s nama. S 1.5 godinu prošla je jako težak period svog života, koji je gotovo bio posljednji, mogu reći da je gotovo umrla. Dala mi je Majka snagu da se izborim za svoje dijete i ovaj puta ne slušam doktore. Ožujak i travanj te godine proveli smo u bolnici. Dočekali i proslavili tamo Uskrs. Zaista je poseban doživljaj u toj brizi i muci slaviti mnogo težu muku, a koja donosi Uskrsnuće onog Djeteta kojem smo se molili. Svake godine na Veliki petak isplačem dušu jer znam, barem približno, kako se osjeća Majka.
Sada nakon gotovo 15 godina od rođenja tog mog malog mirišljavog smotuljka, u zahvalu Djetetu Isusu i našoj Majci moramo svjedočiti o čudu kojeg su učinili za moje dijete. Zato izrađujem krunice Djetetu Isusu i potrudit ću se da mnogi, ako već ne znaju, doznaju za nju. Zahvaljujući krunici, sada imam tu priliku da se borim s jednom gotovo 15-godišnjakinjom, i "debatiram" s njom od jutra do sutra.
Hvala ti, Dijete Isuse i naša Majko!
Molitvu krunice Djetetu Isusu pročitajte na poveznici: Krunica Djetetu Isusu
