„Obitelj zajedno doista može mnogo toga napraviti i u mnogome napredovati. Sve žene poduzetnice koje sam do sada upoznala rade uglavnom od kuće i sa svojim supružnicima te su jedni drugima najveća podrška...“

Klaudija Meseš supruga je i majka petero djece te vlasnica brenda Beatus, što na latinskome znači 'sretan', 'blažen'. Iza ovog brenda kriju se nakit, krunice i drugi nabožni predmeti koje Klaudija izrađuje. U životu Klaudijine obitelji mnogo se toga u tri godine promijenilo i od tada su, kako nam kaže Klaudija, svi uistinu sretni. Već godinu i pol dana žive u naselju Tenja kraj Osijeka gdje su doselili iz Zagreba. Iako je gotovo sav svoj život provela u zagrebačkoj Dubravi, Klaudiju gradska vreva nikad nije privlačila. Danas, uz petero djece, od kojih najstarija kći uskoro navršava 17 godina, a najmlađi sin ima tek devet mjeseci, uspješno balansira između posla i obitelji.

Koliko dugo poslujete i kako ste se odlučili na vlastiti obrt?

Suprug još od 2019. godine ima tvrtku za razvoj web-sjedišta i mrežnih aplikacija, a meni je izrada nakita bila hobi koji je postupno prerastao u posao. No i dalje to ne smatram poslom jer još uvijek prednost dajem obitelji, a nakit izrađujem iz ljubavi. Suprug vodi web-trgovine i izrađuje web-stranice, a ja mu pomažem koliko mogu. Poprilično smo svestrani i ponekad nam se nije lako organizirati, no za sada uspijevamo. Imamo veoma mnogo ideja i nadamo se da ćemo ih s vremenom sve realizirati.

Foto: Krunica svetog Gabriela od bračkog kamena/ Beatus

Što ste htjeli poručiti riječju Beatus koju ste uzeli za naziv Vašeg brenda?

Ta riječ nekako opisuje sve ono što mi radimo i što nam je Bog darovao. To je nekako naša riječ. Tako smo nazvali web-trgovinu, a prije toga imali smo drugi brend koji se zvao SaRaLu - po imenima prvih troje djece. Kada smo dobili dvojicu mlađih sinova, onda smo morali nešto promijeniti i tako smo sve zaokružili riječju Beatus.

Odakle crpite ideje za izradu nakita?

Većina ideja dolazi od naših kupaca. Moram reći da nam Bog šalje ljude koji s nama šire naš posao. Uvijek dobijem upit mogu li napraviti nešto i onda ja odgovorim potvrdno, što ljudima mnogo znači. Mi sebi tako dodamo još jedan proizvod. Čula sam podosta teških priča i upoznala zaista vrlo mnogo ljudi, štošta od njih naučila radeći ovaj posao i zaista to jako volim raditi. Ne doživljavam to kao posao jer zaista guštam u ovome što radim.

Foto: Beatus

Mislim da svoje poslovanje nećemo previše širiti dok su god djeca još malena. Ona su nam na prvom mjestu. Za sada radimo na postojećim projektima kao što je 3D print figurice Majke Božje koja je ujedno i naša zagovarateljica. To u dogledno vrijeme planiramo plasirati i na web-trgovini.

Zanimljivo je da ste se preselili iz Zagreba u Tenju, malo naselje kraj Osijeka. Kako je došlo do te odluke?

Oboje smo gradska djeca i nikad se nismo bavili nikakvim poljoprivrednim uzgojem, no u Osijeku smo poželjeli imati svoje domaće životinje i uzgajati vlastitu hranu. Tako da sada uzgajamo kokoši i piliće, sadimo povrće i tako. Velika je razlika između Osijeka i Zagreba, pogotovo tu u Tenji. Nismo u gradu, a opet smo blizu grada i to nam odgovara. Inače, suprugovi obiteljski korijeni potječu iz Osijeka, a moji su iz Janjeva.

Foto: Šibenski botun/ Beatus

Kada se rodila ljubav prema izradi nakita?

Još otkako sam bila dijete, jer se moja obitelj bavila izradom nakita od poludragog kamenja. Radili smo vrlo fin i moderan nakit za ono vrijeme. Tata je radio u veleprodaji pa je nabavljao repromaterijal u svojem dućanu, a mi smo svi, od najmlađih do najstarijih članova obitelji, izrađivali nakit. Bavili smo se time dok nisu Kinezi došli u Zagreb. No želja za izradom nakita ostala je u meni i dalje. Nakon tolikih godina ponovno sam, evo, započela s izradom nakita tako da sam napravila krunicu djeteta Isusa jer je moja kći svojevremeno bila bolesna pa vjerujem da je ta krunica pomogla i njoj i meni.

U svojoj ponudi imate hrvatski tradicijski nakit? Možete li nam više reći o tome?

Nekoć sam radila u trgovini u kojoj su se prodavale posrebrene i pozlaćene konavoske naušnice i šibenski botuni. Meni je to bilo nešto najljepše što sam vidjela – naizgled jednostavan nakit, a koji mnogo toga govori i pokazuje. Osobno volim jednostavnost, ali da je osim toga hrvatsko i izvorno. Danas se u botune i konavoske naušnice često ugrađuje mnoštvo kamenčića tako da se ono što je tradicijsko u tome svemu nekako izgubi. Ja volim da ta naušnica bude jednostavna, da se ona vidi u što izvornijem obliku. Izvorna je naušnica decentna i ja je volim upravo takvu.

Foto: Beatus

Sve što radim, radim onako kako se meni sviđa i što bih i sama nosila. Naravno da napravim i sve ono drugo i drukčije što mi ljudi naruče, no trudim se da ovaj tradicijski nakit ostane u što je moguće više izvornom izgledu. Želja mi je i proširiti kolekciju sa slavonskim nakitom – dukatima. Planiram se još educirati u obradi metala da bih mogla izrađivati takav nakit u cijelosti.

Koja je specifičnost tradicijskog nakita, primjerice konavoskih naušnica i šibenskih botuna?

Ove su naušnice posebne po tome što se nose po veličinama, a svaka veličina odgovara dobi i statusu žene. Djevojčice nose male naušnice, a udane žene nose veće naušnice. Šibenski botun zapravo je krasio muške narodne nošnje, a sada se nosi kao motiv na naušnicama, prstenju, kao privjesak, na igli za kravatu i slično.

Foto: Šibenski botun/ Beatus

Je li teško u Hrvatskoj živjeti kao mali obrtnik, poduzetnik koji je tek počeo stvarati biznis?

Rekla bih da jest, mnogo je davanja državi i ne može se odmah vidjeti veliki rezultat rada. Tek možda za desetak godina. Ništa se ne može preko noći, treba mnogo raditi. S druge strane, mi ne težimo nekoj golemoj zaradi, nastojimo osobno sve uskladiti da živimo normalno.

Ono što sam primijetila u posljednje vrijeme jest da obitelj zajedno stvarno može dosta toga napraviti i u mnogome napredovati. Sve žene poduzetnice koje sam do sada upoznala rade uglavnom od kuće i sa svojim supružnicima te su jedni drugima najveća podrška. Takvi smo jedno drugome moj suprug i ja. Bude tu kriza i panika s vremena na vrijeme, no sve se uspije prebroditi uz Božju pomoć.

Foto: Krunica svetog Josipa/ Beatus

Odakle sve dobivate narudžbe za nakit i gdje ga šaljete, uglavnom iz Hrvatske ili...?

Najviše iz svih dijelova Hrvatske, no bilo je i narudžbi iz inozemstva. Slala sam nakit u Englesku, Irsku, Švedsku, Njemačku, Austriju... Željela bih se zapravo više posvetiti i stranom tržištu jer vidim da postoji zanimanje za ovakvu vrstu nakita. Pozitivne su reakcije na ono što radimo i to nas hrani. Kada vidimo da su ljudi sretni s našim komadom nakita, to nam je zapravo najveća plaća. To nas najviše veseli.

Koji su vam planovi i želje za budućnost što se tiče Vašeg posla?

Želja mi je izrađivati nakit od srebra. Trudim se da materijali budu dugotrajni, da ne škode ženi koja će taj nakit nositi, a isto tako da ne škode ni muškarcu (za njih izrađujem narukvice). U svojem radu koristim i poludrago kamenje, biser, sedef, koralje… Moram napomenuti da poludrago kamenje koristim samo zato što je riječ o prirodnom materijalu i ni zbog čega drugoga.

Krunica sv. Mihaelu arkanđelu i sv. Anđelima/ Beatus

S obzirom na Vaše dosadašnje iskustvo, koju biste poruku uputili mladim poduzetnicima, obrtnicima koji razmišljaju o otvaranju vlastita biznisa?

Trebaju vjerovati u ono što rade. Raditi za nekoga može biti lakše, a može biti i teže. Dok sam ja bila zaposlenik, donijela sam odluku da neću obavljati posao na koji ću ići s „grčem u želudcu“. Krenuti u vlastiti posao hrabar je potez. Mislim da svatko od nas ima neki svoj talent koji može upotrijebiti i od čega može normalno živjeti. Ne moramo imati „čuda i bogatstva“. Dobro je imati onoliko koliko nam je potrebno za pristojan život, ne treba nam onakvo bogatstvo u kojem ćemo izgubiti dušu.